Priča u kojoj ćete sigurno pronaći dio sebe

Val života

Veliki intelektualac Christopher Hitchens izjavio je da svatko od nas u sebi nosi knjigu. I dodao da bi kod većine ona i trebala ostati tamo – u njima. Autor Branko Tolić ne pripada “onima drugima”, knjigu je nosio u sebi desetljećima i posljednjih je godina odlučno završavao kako bi napokon ugledala svjetlo dana.

Zašto?

Svatko od nas ima neku životnu želju: kupovina automobila, zasnivanje obitelji, kupovina nekretnine, putovanje… Lista takvih aktivnosti jako je brojna. Osim što je autor u svom životu ostvario brojne želje, jedna od onih na koju će gledati s ponosom je i izdavanje njegovog romana prvijenca.

U ovom naumu su mu pomogli i najbliži članovi obitelji, jer zašto ne ostvariti životnu želju ako već i živimo u vremenima interneta koji to može omogućiti?

Naruči svoj primjerak knjige

Budite dio jednog životnog projekta, pomozite da “Val života” stigne do obale (publike)…

Cijena knjige iznosi 120 kuna. Moguće je osobno preuzimanje na području Novog Zagreba. Dostava za područje Hrvatske iznosi 20 kuna, a knjiga se šalje putem Hrvatske pošte. Moguća je i dostava na područje drugih država. Trenutačno je aktualna besplatna dostava za područje Hrvatske.

ISBN: 978-953-49169-1-9

    Pošaljite poruku i javit ću se u najkraćem mogućem roku:

    Upoznajte me

    Bok, ja sam Branko, a ovo su kratke informacije o meni

    Rodio sam se 15. 12. 1956. godine u Zenici (Bosna i Hercegovina). Veći dio života proveo sam u svom selu Raspotočju. U njemu sam, točnije u zaseoku Markanov potok, proveo najljepše i najtužnije trenutke u životu. Zagreb i Zenicu smatram svojim gradovima. Kada dođe toplije vrijeme, obično sa svojom suprugom Maricom i odem put Zenice, u našu prekrasnu prirodu, oazu zelenila, mira i spokoja. Posebno volimo kada nam se pridruže sinovi Robert i Vedran.

    Školovao sam se u Zenici, Zagrebu i Sarajevu. Imam puno životnih interesa, a pisanje je nešto što me ispunjava velikom srećom. Otkad znam za sebe pišem, najčešće pjesme, a zadnjih desetak godina sam se odvažio da se upustim u pisanje romana, kao i raznih anegdota iz života.

    Jako sam zahvalan svim mojim najbližim članovima obitelji što su mi pomogli u naumu da uz pomoć urednika, lektorice, grafičara i svih ostalih ”kotačića” uspješno završimo priču izdavanja romana.

    Nikada prije nisam službeno izdao neko djelo, tako da mi je ovo iznimno velika čast. Nekada bih se budio i zaspao s pisaćom mašinom, a u novijim vremenima sam zahvaljujući pomoći sinova Vedrana i Roberta naučio raditi na računalu, tako da sada i sva djela imam u digitalnom obliku. Čest sam posjetitelj zagrebačkih i zeničkih fotokopiraona, jer još uvijek više vjerujem u papir.

    Zbirke pjesama: Potok moga djetinjstva, Raspotočanka s broja deset, Uspomene, Čitala je dušu moju, Si me amas (Ako me ljubiš), Tiho me progoni pjesma, Balada o starčevim psima, Sve ima svoj sjaj, Snovi od uspomena, Moj mali dobri anđele, Moj mali tihi svijet, Oči … te njene oči, Fildžan viška za kavu (Adio oče adio), Tebi koju ljubio nisam, Dolina moje ljubavi, Ma što god ti pričali o meni, Sve će život sam sve da ti kaže, Osmjeh je čarobnim sjajem, Proljeće u mojoj duši, Kad čujem tvoj glas, Ponekad mi vjetar donese miris tebe, Dušo moja, Mirisala je na želju, Tamo gdje nema nas više, I sad dok pišem ovo ti pismo.

    Zbirke pripovijetki: Sjećanjem u šetnju, Glas koji me nježno zvao, Nisu svi anđeli na nebu, Ruža za moju majku.

    Zbirke anegdota: Sve je ovo život napisao, Uz veseli stroj.

    Prije dvadesetak godina sam napisao i biografiju obitelji Tolić iz Markanovog Potoka. Za nju je crpio izvore iz turskog-osmanlijskog i austrougarskog doba, a biografiju redovito nadopunjujem.

    Što da još kažem o sebi? Teško mi je uvijek ovako govoriti, pa možda najbolje da citiram riječi onih koji su pročitali moja djela: Stil pisanja mu je osebujan. Mekan. Ponekad težak i tvrd. Satkan od emotivnosti, cinizma i eksplozivnosti. Jedinstven i jednostavan. Intrigantan i provokativan. Dostupan svakom čitaocu. Dojmljiv u svojoj osebujnosti. Djela mu imaju dušu.

    Hvala što ste odvojili svoje vrijeme za roman Val života.

    Drugi o knjizi

    Ovo nije Zenica blues… Ovo nije simpatični camp narodnjak u kom je robija prikazana kao nešto na što čovjek lako pristaje i s čime se brzo miri.

    Knjiga Val života nije literatura, nije umjetnikovo viđenje. Ova knjiga je život sam, gruba stijena koju kleše velika i nespretna šaka ranjivog i nesigurnog ljudskog postojanja. Ali Val života je i krik koji pomjera naš svemir, do kraja propitkujući, ima li ljudska dobrota i plemenitost ikakav utjecaj na njegov beskraj.

    Ovo je sirovi život, amputiran od metafora i forme, koji vam se grubo unosi u lice, i samo je pitanje tko će prvi odvratiti pogled. Jedinstvena priča o običnom životu pred koji se postavljaju iskušenja dostojna Marvelovih superjunaka. Ali s jednom razlikom: junaci koji trebaju da prežive podzemni svijet Zenice i Raspotočja nemaju supermoći.

    Ovo je roman u kojem se isprepleću osobine otuđenosti i ljubavi. Protagonist proživljava različit spektar osjećaja. Nevjerojatno je kako ljutnja, bijes, sažaljenje izostaju. To se može opravdati jedino time što je autor, koji je utjelovio protagonista, duhovna osoba, osoba sa životnim iskustvom koja ima već sijedih u kosi, što joj daje mudrost. Osoba koja će radije živjeti u miru, nego u egu. Radnja romana počinje promatranjem labudova na rijeci. Promatranjem ljepote života i slobode. Upravo su sloboda i ljepota života ključni motivi ovog romana. Već u sljedećem trenutku protagonist opisuje gubitak slobode, dolazak u zatvor. Teško mi je bilo uopće zamisliti kako čovjek koji je doživio takvu nepravdu u trenutku kad mu je u životu bilo najljepše i kad je počinjao ubirati plodove svega što je stvarao, našao je ljubav života, završavao rudarski fakultet, doživi takvu tragediju i pri tome ostane tako pomiren? To može samo netko čiji je um istreniran i koji se opire svim iskušenjima.

    U tom je kontekstu zanimljiv i naslov romana “Val života”. Dok je život poput mirnog mora, prikazan kao ulje na vodi da se može osjetiti spokoj, iz toga ništa ne možemo naučiti. Prihvaćamo sve zdravo za gotovo. Tek kad se pojavi val, poljulja mirnoću, probode život, sruši ga iz temelja, u tom trenutku učimo. U trenutku kad nam je oduzeto pravo, kad nam je oduzeto sve što smo stvarali, a najviše kad nam je nepravedno oduzeta sloboda. To nije samo val, to je oluja čija je svrha sve pomesti, resetirati nas. Osim teme otuđenosti i gubitka slobode, glavni motiv ovog romana je ljubav. Mogli bismo čitati priču unutar priče. Retrospektivnu, o ljubavi. O djevojci koju je protagonist slučajno upoznao na jednom putovanju.

    Taj slučajni susret i ta djevojka postat će glavna ljubav njegova života. Od tog trenutka njihova priča povezivat će se kroz četiri države: Sloveniju, u kojoj su se upoznali, Zagreb u kojem su proveli prve nezaboravne trenutke šetajući se po poznatim lokalitetima, Novi Sad u kojem Vansessa (tako se zove djevojka) živi i Zenicu u kojoj autor provodi robiju i gdje on i njegova obitelj borave. Sve različiti lokaliteti nekadašnje države. Ono što je u romanu sjajno opisano upravo su ljepote spomenutih lokacija o kojima autor piše vjerodostojno: kao da sami šećemo tim krajolicima i upijamo sve te ljepote.

    Možemo udahnuti njihove mirise, vidjeti kolorit, osjetiti vjetar na licu i toplinu sunca koja nas grije. Dobri su i fizički opisi likova jer se iz njih može iščitati svaka pojedinost na licima. Svaka bora, svaka pora i svaki osjećaj koji lik proživljava. Opisala bih ovaj roman kao roman pomirbe čovjeka koji je nepravedno optužen te nevin robija u zeničkom zatvoru. Umjesto da kopni, pokušava sačuvati svoj razum fragmentarnim sjećanjima svoga života, odrastanja, obitelji i prije svega svoje ljubavi. Zahvaljujući njoj stoički podnosi svoj križ. Odriče se nje i zbog nje same. Vraća joj slobodu koja je njemu uskraćena. Odriče se ljubavi, i živi od sjećanja na nju.

    Specijalizirani sadržaj

    Zašto knjiga?

    Veliki intelektualac Christopher Hitchens izjavio je da svatko od nas u sebi nosi knjigu. I dodao da bi kod većine ona i trebala ostati tamo – u njima. Autor Branko Tolić ne pripada “onima drugima”, istina da je knjigu nosio u sebi desetljećima, ali je zato posljednjih godina odlučno završavao kako bi ona ugledala svjetlo dana.

    Njegov dio posla završio je, sva su slova i rečenice na svom mjestu, likovima je stvorio svijet, spreman zakoračiti u vaš čim otvorite širom korice.

    “Val života” priča je kao i mnoge druge s kojima ste se susretali tijekom života. U njoj ćete sasvim sigurno pronaći sebe, na ovaj ili onaj način.

    Alen je pošten mladić, svestran, pun energije i životne volje, zanima ga apsolutno sve s čime se susretne na životnom putu. I svemu daje smisao, svemu daje dubinu. Da je rođen koje stoljeće ranije, sasvim sigurno bi bio pustolov i otkrivao nove svjetove.

    No rodio se u Zenici neposredno prije rata, živio zbog toga i u Zagrebu, od najranijih dana naučio što život može odnijeti i što može donijeti. Zato je ispunio svaki dan koliko god je mogao. A prazninu koju mu je donijela nepravedna i tako životno-ironična tragedija ispunio je ljubavlju koja se dogodi jednom u životu. Samo, ne prepoznaju je svi.

    Nažalost po Alena, kako mu je u životu stigla sreća, tako se našao na kušnji i snašla ga je nesreća. Iznimna nesreća, ona s kakvima se susrećemo u noćnim morama.

    Branko Tolić maestralno je ušao u problematiku takve situacije, a na njegov stil pisanja uvelike utječe “Zločin i kazna” Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Glavnom liku ljepota života prije tragedije nudi motivaciju da preživi, da ne odustane.

    Kako se sve razvija i kako završi doznat ćete kad knjiga bude objavljena, a tu možete pomoći upravo vi – donacijom. Budite dio jednog životnog projekta, pomozite da “Val života” stigne do obale…

    Vanja Deželić, urednik knjige