Naruči svoj primjerak knjige

Ovo nije Zenica blues… Ovo nije simpatični camp narodnjak u kom je robija prikazana kao nešto na što čovjek lako pristaje i s čime se brzo miri.

Knjiga Val života nije literatura, nije umjetnikovo viđenje. Ova knjiga je život sam, gruba stijena koju kleše velika i nespretna šaka ranjivog i nesigurnog ljudskog postojanja. Ali Val života je i krik koji pomjera naš svemir, do kraja propitkujući, ima li ljudska dobrota i plemenitost ikakav utjecaj na njegov beskraj.

Ovo je sirovi život, amputiran od metafora i forme, koji vam se grubo unosi u lice, i samo je pitanje tko će prvi odvratiti pogled. Jedinstvena priča o običnom životu pred koji se postavljaju iskušenja dostojna Marvelovih superjunaka. Ali s jednom razlikom: junaci koji trebaju da prežive podzemni svijet Zenice i Raspotočja nemaju supermoći.

Ovo je roman u kojem se isprepleću osobine otuđenosti i ljubavi. Protagonist proživljava različit spektar osjećaja. Nevjerojatno je kako ljutnja, bijes, sažaljenje izostaju. To se može opravdati jedino time što je autor, koji je utjelovio protagonista, duhovna osoba, osoba sa životnim iskustvom koja ima već sijedih u kosi, što joj daje mudrost. Osoba koja će radije živjeti u miru, nego u egu. Radnja romana počinje promatranjem labudova na rijeci. Promatranjem ljepote života i slobode. Upravo su sloboda i ljepota života ključni motivi ovog romana. Već u sljedećem trenutku protagonist opisuje gubitak slobode, dolazak u zatvor. Teško mi je bilo uopće zamisliti kako čovjek koji je doživio takvu nepravdu u trenutku kad mu je u životu bilo najljepše i kad je počinjao ubirati plodove svega što je stvarao, našao je ljubav života, završavao rudarski fakultet, doživi takvu tragediju i pri tome ostane tako pomiren? To može samo netko čiji je um istreniran i koji se opire svim iskušenjima.

U tom je kontekstu zanimljiv i naslov romana “Val života”. Dok je život poput mirnog mora, prikazan kao ulje na vodi da se može osjetiti spokoj, iz toga ništa ne možemo naučiti. Prihvaćamo sve zdravo za gotovo. Tek kad se pojavi val, poljulja mirnoću, probode život, sruši ga iz temelja, u tom trenutku učimo. U trenutku kad nam je oduzeto pravo, kad nam je oduzeto sve što smo stvarali, a najviše kad nam je nepravedno oduzeta sloboda. To nije samo val, to je oluja čija je svrha sve pomesti, resetirati nas. Osim teme otuđenosti i gubitka slobode, glavni motiv ovog romana je ljubav. Mogli bismo čitati priču unutar priče. Retrospektivnu, o ljubavi. O djevojci koju je protagonist slučajno upoznao na jednom putovanju.

Taj slučajni susret i ta djevojka postat će glavna ljubav njegova života. Od tog trenutka njihova priča povezivat će se kroz četiri države: Sloveniju, u kojoj su se upoznali, Zagreb u kojem su proveli prve nezaboravne trenutke šetajući se po poznatim lokalitetima, Novi Sad u kojem Vansessa (tako se zove djevojka) živi i Zenicu u kojoj autor provodi robiju i gdje on i njegova obitelj borave. Sve različiti lokaliteti nekadašnje države. Ono što je u romanu sjajno opisano upravo su ljepote spomenutih lokacija o kojima autor piše vjerodostojno: kao da sami šećemo tim krajolicima i upijamo sve te ljepote.

Možemo udahnuti njihove mirise, vidjeti kolorit, osjetiti vjetar na licu i toplinu sunca koja nas grije. Dobri su i fizički opisi likova jer se iz njih može iščitati svaka pojedinost na licima. Svaka bora, svaka pora i svaki osjećaj koji lik proživljava. Opisala bih ovaj roman kao roman pomirbe čovjeka koji je nepravedno optužen te nevin robija u zeničkom zatvoru. Umjesto da kopni, pokušava sačuvati svoj razum fragmentarnim sjećanjima svoga života, odrastanja, obitelji i prije svega svoje ljubavi. Zahvaljujući njoj stoički podnosi svoj križ. Odriče se nje i zbog nje same. Vraća joj slobodu koja je njemu uskraćena. Odriče se ljubavi, i živi od sjećanja na nju.