Ostalo

Prije dvadesetak godina sam napisao i biografiju obitelji Tolić iz Markanovog Potoka. Za nju je crpio izvore iz turskog-osmanlijskog i austrougarskog doba, a biografiju redovito nadopunjujem.

Što da još kažem o sebi? Teško mi je uvijek ovako govoriti, pa možda najbolje da citiram riječi onih koji su pročitali moja djela: Stil pisanja mu je osebujan. Mekan. Ponekad težak i tvrd. Satkan od emotivnosti, cinizma i eksplozivnosti. Jedinstven i jednostavan. Intrigantan i provokativan. Dostupan svakom čitaocu. Dojmljiv u svojoj osebujnosti. Djela mu imaju dušu.

Hvala što ste odvojili svoje vrijeme za roman Val života.

Zbirke pjesama: Potok moga djetinjstva, Raspotočanka s broja deset, Uspomene, Čitala je dušu moju, Si me amas (Ako me ljubiš), Tiho me progoni pjesma, Balada o starčevim psima, Sve ima svoj sjaj, Snovi od uspomena, Moj mali dobri anđele, Moj mali tihi svijet, Oči … te njene oči, Fildžan viška za kavu (Adio oče adio), Tebi koju ljubio nisam, Dolina moje ljubavi, Ma što god ti pričali o meni, Sve će život sam sve da ti kaže, Osmjeh je čarobnim sjajem, Proljeće u mojoj duši, Kad čujem tvoj glas, Ponekad mi vjetar donese miris tebe, Dušo moja, Mirisala je na želju, Tamo gdje nema nas više, I sad dok pišem ovo ti pismo.

Zbirke pripovijetki: Sjećanjem u šetnju, Glas koji me nježno zvao, Nisu svi anđeli na nebu, Ruža za moju majku.

Zbirke anegdota: Sve je ovo život napisao, Uz veseli stroj.

Jako sam zahvalan svim mojim najbližim članovima obitelji što su mi pomogli u naumu da uz pomoć urednika, lektorice, grafičara i svih ostalih ”kotačića” uspješno završimo priču izdavanja romana.

Nikada prije nisam službeno izdao neko djelo, tako da mi je ovo iznimno velika čast. Nekada bih se budio i zaspao s pisaćom mašinom, a u novijim vremenima sam zahvaljujući pomoći sinova Vedrana i Roberta naučio raditi na računalu, tako da sada i sva djela imam u digitalnom obliku. Čest sam posjetitelj zagrebačkih i zeničkih fotokopiraona, jer još uvijek više vjerujem u papir.

Rodio sam se 15. 12. 1956. godine u Zenici (Bosna i Hercegovina). Veći dio života proveo sam u svom selu Raspotočju. U njemu sam, točnije u zaseoku Markanov potok, proveo najljepše i najtužnije trenutke u životu. Zagreb i Zenicu smatram svojim gradovima. Kada dođe toplije vrijeme, obično sa svojom suprugom Maricom i odem put Zenice, u našu prekrasnu prirodu, oazu zelenila, mira i spokoja. Posebno volimo kada nam se pridruže sinovi Robert i Vedran.

Školovao sam se u Zenici, Zagrebu i Sarajevu. Imam puno životnih interesa, a pisanje je nešto što me ispunjava velikom srećom. Otkad znam za sebe pišem, najčešće pjesme, a zadnjih desetak godina sam se odvažio da se upustim u pisanje romana, kao i raznih anegdota iz života.